SUSTAVNA SEKSUALNA EDUKACIJA U HRVATSKIM ŠKOLAMA:
PREPORUKE I PRIJEDLOG ZA PILOT PROGRAM EDUKACIJE O SEKSUALNOM ZDRAVLJU
ISBN 953-99192-0-7
1. Uvod
2. Trenutna situacija u Hrvatskoj
3. Pozitivni primjeri iz medunarodne prakse
4. Preporuke
Dodatak: Rodno utemeljen program zdravstvene seksualne edukacije
- nacrt prijedloga
Literatura
Bilješke
SAŽETAK: Ovim su radom prikazani rezultati istraživanja koje sam proveo unutar projekta International Policy Fellowship (2002-2003). Njime se nastoji stvoriti okvir promicanja sustavne i sveobuhvatne seksualne edukacije u hrvatskom školskom programu, kao i eksperimentalne primjene programa edukacije o seksualnom zdravlju u školama, ponudene u nacrtu prijedloga za pilot program. Uvodni dio sastoji se od sustavnog prikaza kljucnih pitanja i problema školske seksualne edukacije, utemeljenog na studijama provedenim širom svijeta u posljednjih trideset godina. Nakon toga, rad se bavi najnovijim rezultatima lokalno provedenih istraživanja, na taj nacin prikazujuci trenutnu situaciju psihoseksualnog razvoja i problema seksualnog zdravlja adolescenata u Republici Hrvatskoj. Dodan je i pregled sadržaja povezanih sa seksualnom edukacijom u važecem obaveznom školskom programu, kao i postojece inicijative izvan formalnog školskog sustava. Najvažniji momenti studija dvije inozemne uspješne primjene školske seksualne edukacije - Švedske i Nizozemske - izloženi su u pretposljednjem poglavlju, dok se posljednjim dijelom ovoga rada konkretno predlaže nacin usvajanja sustavne i sveobuhvatne seksualne edukacije u hrvatski školski program. U dodatku se nalazi nacrt strukture eksperimentalnog programa rodno utemeljene edukacije o seksualnom zdravlju.
Kljucne rijeci: Seksualna edukacija, škole, seksualno zdravlje, adolescentska seksualnost, rodna perspektiva, Hrvatska.
1. UVOD: Dok se najveci dio suvremenih medunarodnih
istraživanja s polja seksualne edukacije (SE) u školama uglavnom bavi posljedicama,
odnosno ucincima i utjecajima odredenog primijenjenog programa, fokus je ovog
rada na 'polazišnoj tocci', pa ga valja promatrati kao referentni okvir provedbe
'projekta SE' u hrvatskim školama. Povrh toga, ovim su radom preporucene smjernice
djelovanja, ukljucujuci i prijedlog eksperimentalnog rodno utemeljenog (pilot)
programa SE, u skladu s direktivama Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti
spolova i Programom provedbe nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti
spolova u Republici Hrvatskoj od 2001. do 2005. godine (***, 2001a), kao i Nacionalnim
programom djelovanja za mlade (***, 2002a). Radni planovi i program provedbe
oba ta dokumenta, prema onome kako su usvojeni u Hrvatskom Saboru, u zadanom
vremenskom razdoblju obvezuju nadležna državna tijela na izradu i provedbu školskih
programa edukacije s podrucja 'spolno prenosivih infekcija (SPI), ukljucujuci
HIV/AIDS', 'reproduktivnog zdravlja', 'rodne ravnopravnosti i seksualnosti',
'seksualnosti' i 'seksualnog i reproduktivnog zdravlja', pri cemu uporaba jednog
od gorenavedenih izraza ovisi o podrucju djelovanja odredenog sektora javne
politike.
Ovaj rad svoje stajalište gradi na shvacanju SE kao formalne, sustavne i sveobuhvatne
(školske) obrazovne aktivnosti koja se bavi širim konceptom ljudske seksualnosti,
a temelji se na kognitivnom i afektivnom ucenju, kao i na razvoju modela ponašanja
i komunikacijskih vještina (***, 1996; ***, 2001b; ***, 2001c; Harrison, 2000;
Forrest i Kanabus, 2002; Lenderyou, 1994; Trudell, 1995). Uz konsenzus na globalnoj
razini javne politike seksualnog i reproduktivnog zdravlja, te time pridruženih
prava, poruka naglašena u brojnim medunarodnim dokumentima i sporazumima (1)
takoder je veoma jasna: SE u školama više nije tek jedna od mogucnosti o kojima
treba razmisliti, vec 'jedna od najboljih investicija koje društvo ulaže' u
promicanje, postizanje i održavanje seksualnog zdravlja svojih (mladih) pripadnika/ca.
Školski se programi SE, osim toga, smatraju važnom obrazovnom strategijom ili
'kamenom temeljcem' promicanja seksualnog i reproduktivnog zdravlja, cemu su
potpora brojne studije i preporuke zdravstvenih djelatnika/ca, kao i istraživaca/ica,
medu kojima se osobito isticu meta-analize Svjetske zdravstvene organizacije
i Zajednickog programa Ujedinjenih naroda za HIV/AIDS (UNAIDS) (***, 1997; Grunseit
i ostali, 1997). Prikupljeni i prouceni dokazi iz medunarodne prakse pokazuju
da mladi ljudi kojima je pružena zadovoljavajuca informacija o seksualnim pitanjima
naginju odgovornijem i sigurnijem ponašanju, te da je vjerojatnost njihova izlaganja
seksualnim rizicima daleko manja negoli u seksualno im needuciranih vršnjaka/inja.
Prilikom sastavljanja programa, osobito su korisne informacije iz meta-analiza,
buduci da se u njima objedinjavaju rezultati raznih evaluacijskih studija djelotvornosti
programa SE širom svijeta u posljednjih trideset godina. Na temelju tih analiza
(***, 1997; ***, 2000a; Jacobs i Wolf, 1995; Finger, Lapetina i Pribila, 2002;
Grunseit i ostali, 1997; Kirby i ostali, 1994; Kirby, 2000; Kirby, 2001) utvrdeno
je da programi SE:
* Dokazano povecavaju razinu znanja o reprodukciji, trudnoci, SPI i metodama
prevencije;
* Ne promicu raniju ili povecanu seksualnu aktivnost u mladeži, ali mogu utjecati
na sigurnije seksualno ponašanje, kao što je upotreba prezervativa i drugih
metoda za sprjecavanje zaceca;
* Imaju obecavajuc utjecaj na seksualne stavove, vještine i ponašanja, kao i
na smanjenje stope neželjenih trudnoca.
Nadalje, znacajan broj znanstveno procijenjenih uspjeha opcenitih programa SE, kao i njihovih školski usmjerenih inacica (cega su najuspješniji primjeri skandinavskih zemalja i Nizozemske (2)) pružaju nam zajednicke i beziznimno prihvacene glavne sastavnice uspješne SE, na kojima bi se trebao graditi bilo koji buduci program. To su:
* Fokusiranje na manji broj specificnih ciljeva u obliku ponašanja (npr. dosljedna
upotreba prezervativa) i prenošenje jasne poruke ('Siguran ili nikakav seks!')
(3);
* Pocetak SE prije pocetka seksualne aktivnosti;
* Teorijska baza s dokazanim ucinkom na promjenu ponašanja;
* Naglasak na aktivnom ucenju kroz iskustvene aktivnosti i upotrebu situacija
iz stvarnoga života (npr. igrokazi);
* Ciljevi, nastavna metoda i materijali moraju biti primjereni glavnim razvojnim
fazama ciljane skupine;
* Pružanje osnovnih i tocnih informacija o seksualnim rizicima i metodama zaštite;
* Poticanje otvorene komunikacije o seksualnim pitanjima;
* Doticanje problema društvenih i kulturnih utjecaja, kao i pritisaka u smjeru
odredenog seksualnog ponašanja (npr. mediji, subkultura vršnjaka);
* Vježbanje komunikacijskih i pregovarackih vještina, kao i sposobnosti samostalnog
donošenja odluka (npr. 'Kako reci ne');
* Poticaj ka usvajanju onih vrijednosti i stavova koji jacaju samopouzdanje
i podupiru odgovorno ponašanje;
* Angažiranje motiviranih i osposobljenih ucitelja/ica (edukatora/ica).
Unatoc svim uvidima u dokazanu dobrobit SE, još uvijek, na razini pojedinih zemalja ili kultura, dolazi do ozbiljnijih nesuglasica vezanih uz ciljeve i sadržaj (4) SE u školama, pa cak i do odbacivanja ideje sustavnog programa SE, a s obrazloženjima koja ukljucuju 'obiteljski moral' i/ili 'religijske vrijednosti'. Iako je nacelno istina da se primarna seksualna socijalizacija odvija u obiteljskom okružju, takoder je cinjenica da mnogi roditelji (pa i u Hrvatskoj) nerado s djecom razgovaraju o seksualnosti. Zbog osjetljive prirode samog problema, ali i zbog sve cešceg i duljeg izbivanja iz kuce, roditelji rijetko u potpunosti ispunjavaju svoju ulogu primarnog seksualnog edukatora. U skladu s time, školovanje (narocito ono obavezno) se javlja kao najvažnije sredstvo podrške psihoseksualnog razvoja mladeži. Visoka stopa pohadanja (98% u osnovnim i 63% u srednjim (***, 2001e)), škole u Hrvatskoj cini idealnim okružjem za sveobuhvatnu SE šire populacije.
Adekvatna pomoc mladeži prilikom prelaska u seksualno zdravu zrelost ne bi se trebala sastojati samo od pružanja tocnih informacija vezanih uz ovu višedimenzionalnu sastavnicu ljudskoga života, vec bi takoder trebala pristupiti njihovoj afektivnoj domeni, te im dati priliku istraživanja vlastitih seksualnih stavova, kao i razvijanja vlastitih vrijednosti i mišljenja o seksualnosti, identitetu, vezama i intimnosti. Osim ove perspektive 'cinjenica i promišljanja', svaki bi program SE svojom razvojnom osi trebao obuhvacati i gledišta adolescenata/ica, kao i nacela promicanja zdravlja i rodne ravnopravnosti. Nadalje, sustavnom se SE mladež potice na razvijanje interpersonalnih vještina, kao što su komuniciranje, zauzimanje za sebe, pregovaranje i donošenje odluka kao neopohodnih dijelova zadovoljavajucih, sigurnih i odgovornih seksualnih veza. Medutim, svaki bi program i svaki nacrt nastavnog programa izraden za odredenu zemlju trebao voditi racuna o kulturnim specificnostima i prilagodenosti, te bi njime trebalo obuhvatiti postojeci društveni i kulturni kontekst (adolescentskog) seksualnog ponašanja i praksi.
2. TRENUTNA SITUACIJA U HRVATSKOJ: U slucaju Republike Hrvatske, to znaci svijest o još uvijek postojecim tradicionalnim idejama roda i seksualnosti kao dijela opcenito katolicke moralne klime koja djelatno utjece na mlade ljude, pa i njihove vrijednosti i uvjerenja o ženama, muškarcima i seksualnim odnosima. S druge strane, kratak uvid u seksualnu stvarnost hrvatskih adolescenata/ica pokazuje da je svaki treci srednjoškolac/ka vec imao seksualna iskustva (5), a od toga jedva pola koristi prezervative (ne svaki put) (6), unatoc trenutno negativnim epidemiološkim tendencijama i širenju 'novih SPI', kao što je klamidija i humani papilomski virus (HPV) (7). U odnosu na društveni kontekst adolescentske seksualnosti, ova je slika i odraz širih rodno utemeljenih struktura i odnosa neravnopravnosti koji, reproducirani kroz socijalizaciju, medije i norme subkulture vršnjaka, te utjelovljeni u dvostrukim rodnim standardima cesto predstavljaju prepreku djelotvornoj komunikaciji i odgovornom donošenju odluka vezanih uz sigurno seksualno ponašanje i praksu. Na to ukazuju rezultati nedavnog istraživanja rodnih dimenzija seksualnih stavova i ponašanja adolescenata/ica (Hodžic i Bijelic, 2003) (8). Opcenita saznanja iz tog istraživanja upucuju na potrebu za SE koja bi kriticki pristupila postojecim rodnim dvostrukim mjerilima vezanim uz (adolescentsku) seksualnost i koja u svojem podržavanju seksualne ranjivosti djevojaka i odredenih oblika riskantnog ponašanja u momaka, imaju izravan utjecaj na seksualno i reproduktivno zdravlje mladih ljudi (9). Namjena je tih rezultata informiranje o nacinima na koje bi se program SE trebao pozabaviti rodnim normama i ponašanjima, a sve u cilju podizanja razine svijesti mladeži o utjecaju rodnih stavova i ocekivanja na rizicno seksualno ponašanje, no i isticanju mogucnosti zaštite od nesigurnog seksa (10). K tomu još ne smijemo zanemariti homofobne, pa cak i nasilne reakcije na drukcije seksualne izbore koje su takoder sastavni dio društvenog miljea u kojem se odvija psihoseksualni rast i razvoj hrvatskih mladica i djevojaka (11).
Osim što je zbog svega navedenog ocito da postoji snažna i objektivna potreba za sustavnom i sveobuhvatnom nacionalnom reakcijom na trenutno stanje seksualnog zdravlja adolescenata/ica, i sami mladi ljudi, kojima su primarno i namijenjene dobrobiti školskih programa SE, smatraju da bi se takva edukacija trebala ukljuciti u nastavni program (12). Željeli bi da satovi SE nalikuju "razgovoru u kojem svi sudjeluju" (13), ocekuju saznanja "o seksualnom odnosu kao necemu prirodnom i normalnom", no zanima ih i problem pritiska grupe vršnjaka ("svi to rade"), kao i rasprava o osjecajima, buduci da "djevojke cesto ne znaju razliku izmedu tjelesne privlacnosti i zaljubljenosti", a "mladici se cesto zatvaraju i ne govore o svojim osjecajima". Takvi interesi i ocekivanja nisu adekvatno obradeni u postojecem nastavnom programu osnovnog (obveznog) školovanja; relevantni sadržaji vezani uz SE obuhvaceni su nastavnim programom predmeta Priroda za prvih šest razreda (dob od 6(7) do 11(12)), te nastavom biologije u osmom razredu (dob od 13 do 14 godina) (***, 1999). U praksi, primjena tih, postojecih programa najcešce znaci jedan do tri školska sata (45 minuta) tijekom cijelog obveznog školovanja, dok je sadržaj tih nastavnih sati obicno usredotocen na prenošenje osnovnog cinjenicnog znanja o ljudskome tijelu i reproduktivnom vidu ljudske seksualnosti (***, 2000b; ***, 2001d). S druge strane, u sklopu nastavnog programa katolickog vjeronauka za osnovne škole (14) sedamnaest (!) je školskih sati tijekom zadnja tri razreda (dob od 11(12) do 13(14) godina) namijenjeno edukaciji o seksualnim pitanjima (***, 1998). No, zbog ogranicavanja seksualnosti u okvire braka i reprodukcije (15), te iskljucivanja bilo kakve tocne informacije o problemima kao što su prezervativi, kontracepcija, pobacaj i seksualna orijentacija, SE u okviru vjeronauka nije adekvatan odgovor na stvarne potrebe hrvatskih adolescenata/ica (16).
U nedostatku sustavnog i sveobuhvatnog nacionalnog programa SE u hrvatskim školama, nekoliko je nevladinih udruga (17) i institucija javnog zdravstva (18) preuzelo ulogu pružanja važne, ali široj populaciji nedovoljne podrške u psihoseksualnom razvoju mladeži, kao i pomoci u svojstvenim joj problemima seksualnog i reproduktivnog zdravlja. Znanje i iskustvo steceno u tim programima, provedenim izvan službenog nastavnog programa, moralo bi se ozbiljno razmotriti prilikom osmišljavanja prikladnog modela školskog programa SE na nacionalnoj osnovi. Taj je zadatak obuhvacen projektom Evaluacija nastavnih programa i razvoj modela kurikuluma za obavezno obrazovanje (2002-2004) (19), a koji provodi Centar za istraživanje i razvoj obrazovanja (CIRO). Dodatnu neformalnu potporu uvrštavanju SE u nastavni program pruža i grupa strucnjakinja/a (20) (u podrucjima sociologije, psihologije, medicine i prosvjete) okupljenih u Inicijativni odbor za uvodenje SE u škole, osnovan u svibnju 2002 (21).
3. POZITIVNA ISKUSTVA IZ MEĐUNARODNE PRAKSE (22): Iskustva izvedena iz studija prakticne primjene školskih programa SE u Švedskoj i Nizozemskoj predstavljaju skup veoma vrijednih smjernica za (hrvatske) zakonodavce i strucnjake/inje koji se bave izradom programa. U slucaju poput švedskog, gdje se nastava SE regulira 'zajednickim' društvenim vrijednostima i edukacijskim ciljevima okvirnog nacionalnog školskog programa, a u školama predaje u sastavu nekoliko razlicitih predmeta, kljucno je postavljanje preciznih i izravnih uputa vezanih uz odgovornosti svakog predmetnog ucitelja/ice. Oblikovanje specificne politike SE na razini svake škole takoder je od vitalnog znacaja, buduci da se na taj nacin osigurava pozitivan, sustavni i sveobuhvatan pristup seksualnosti, a ne samo njegovi biološki i rizicni aspekti. Švedska nam iskustva potvrduju da je u djelotvornom školskom programu SE nužna stalna i neprestana ponovna procjena i unapredivanje programa, nastavnih metoda i diaktickih uputa za nastavnike/ce.
S druge strane, osvjedocena ucinkovitost SE u nizozemskim školama rezultat je uspješne primjene programa utemeljenih na teoriji i istraživanjima, koji preventivne sadržaje ukljucuju u sveobuhvatni nastavni programom s temom seksualnosti i prilagodeni su potrebama svake pojedine (srednje) škole. Školski program SE, stoga, nije dovoljno uvesti na nacionalnoj razini, te ga nastavnim programom obuhvatiti u interdisciplinarnu problematiku, vec ga je potrebno obraditi i dodatnim programom edukacije o seksualnom zdravlju, usredotocenim na probleme svojstvene odredenom društvenom ili kulturnom kontekstu i/ili ciljnoj skupini. Na taj bi se nacin sustavna i sveobuhvatna nastava s temom seksualnosti predavala u sklopu više razlicitih školskih predmeta, dok bi se primjena usredotocila i prilagodila lokalnim specificnostima, te promicanju onih vidova seksualnog zdravlja svojstvenih nekoj zajednici ili društvu.
4. PREDLOŽENE MJERE I PREPORUKE: S obzirom na perspektivu SE u Hrvatskoj, trenutne nagovještaje promjene školskog programa i nadolazecu širu reformu školstva na nacionalnoj razini, cini se da je upravo sada pravi trenutak za pokretanje inicijative (eksperimentalnog) školskog programa i uvrštavanja SE u raspored oba relevantna sektora: osnovno i srednje školstvo, te javno zdravstvo. U svrhu promicanja seksualnog zdravlja hrvatske mladeži predlažu se sljedece programske mjere:
* Izrada konacne verzije eksperimentalnog programa edukacije o seksualnom zdravlju
prema nacrtu prijedloga iz dodatka ovog rada, te angažiranje strucnjakinja/a
iz Inicijativnog odbora za uvodenje seksualne edukacije u škole;
* Primjena i analiza ucinkovitosti eksperimentalnog programa pomocu nacrta 'pred-
i post- testiranja, uz kontrolnu skupinu' (u 10-15 'eksperimentalnih' škola,
s jednakim brojem 'kontrolnih' škola, izabranih metodom 'stratificiranog slucajnog
uzorka');
* Istovremeno sastavljanje nacionalnih smjernica sveobuhvatne SE u sklopu projekta
Evaluacija nastavnih programa i razvoj modela kurikuluma za obavezno obrazovanje
pod vodstvom CIRO-a;
* Uvrštavanje sljedecih sastavnica u glavne smjernice nacionalnog programa:
o vrijednosni okvir (vodenje racuna o osnovnim vrijednostima hrvatskog društva,
kao što je osobna sloboda i integritet, demokracija i ljudska prava)
o edukacijski pristup (interdisciplinarnost, 'cinjenice i promišljanja', 'individualizacija'
i 'normalizacija', promicanje zdravlja, rodne ravnopravnosti i gledišta mladih
ljudi)
o opci ciljevi (povezivanje promicanja seksualnog zdravlja s opcenitim ciljevima
hrvatskog školskog sustava.)
o ciljevi (usmjereni na sfere znanja, vrijednosti, stavova i vještina)
o opis kljucnih koncepata (poput seksualnosti, seksualnog zdravlja, veza, identiteta
i roda)
o pregled sadržaja (natuknuti glavne teme i naslove u skladu s glavnim razvojnim
fazama, te se rukovoditi nacelom vertikalnog i spiralnog osmišljavanja školskog
programa)
o interdisciplinarna organizacija i primjena (identifikacija nastavnih jedinica
koje u sebi sadrže teme povezane sa SE, odredivanje odgovornosti za upravljanje
interdisciplinarnom primjenom SE na razini škole, te pružanje izravnih, smislenih
i relevantnih provedbenih smjernica)
o odredivanje satnice (osiguravanje dovoljnog broja nastavnih sati SE (5-12
školskih sati po školskoj godini)
o nastavne metode (težište na diskusijama (u malim grupama), vježbanju vještina,
situacijskim igrokazima, studijama slucaja i drugim interaktivnim metodama)
o nastavni materijali (pripremiti pregled preporucenih i dostupnih materijala)
o osjetljiva pitanja (posebni savjeti vezani uz nastavnu obradu homoseksualnosti,
pobacaja i seksualnog nasilja)
o pracenje i procjena (naglašavanje važnosti stalne analize ucinkovitosti i
prilagodbe potrebama, te prijedlog korisnih sredstava)
o osposobljavanje ucitelja/ica (prijedlog modela stalnog osposobljavanja u podrucjima
seksualnog zdravlja, razvijanja rodne svijesti i tolerancije, interaktivnih
nastavnih metoda, kao i modela za vršnjacku edukaciju)
o rad s roditeljima (pojašnjavanje razine njihove informiranosti i ukljucenosti
u program kroz grupe podrške i/ili radionice)
o posebna pitanja (pitanje osobnih, pojedinacnih savjeta, tajnosti podataka,
te pravnih mjera i propisa)
o primjer glavnih odrednica SE, osmišljen na razini škole (isticanje potrebe
za formuliranim i zapisanim, tocno odredenim ciljevima, radnim rasporedom i
nastavnim zaduženjima u svakoj pojedinoj školi);
* Uskladivanje osnovnoškolskih i srednjoškolskih nastavnih programa za predmete
kojima se obraduju sadržaji vezani uz SE, s ciljevima navedenim u nacionalnim
smjernicama;
* Osiguravanje uvodenja nastave SE ili programa seksualnog zdravlja u sve srednjoškolske
programe;
* Izrada okvira nacionalne strategije brige o seksualnom zdravlju;
* Poboljšanje suradnje medu razlicitim sektorima koji rade na problemima seksualnog
zdravlja; škola, nevladinih udruga i ustanova javnog zdravstva na lokalnoj razini.
Takoder poboljšati suradnju izmedu pojedinih zdravstvenih savjetovališta na
županijskoj razini.
Iako bi za ostvarenje predloženih aktivnosti bila potrebna makar formalna podrška Ministarstva prosvjete i sporta, evidentno je da velik dio hrvatske mladeži, prosvjetnih radnika/ca, nevladinih udruga, znanstvenika/ca i strucnjaka/inja (medu kojima je i odredeni broj predstavnika/ca državne uprave) s podrucja seksualnog zdravlja (i edukacije) podupire uvodenje SE u školske programe. Ovaj je rad, s pridruženim mu istraživanjem (23), namijenjen daljnjem jacanju postojecih kapaciteta (prvenstveno Inicijativnog odbora za uvodenje SE u škole), te opravdanju i pomoci u lobiranju za prikupljanje sredstava (24) potrebnih u pokretanju primjene i procjene pilot programa, kao i sastavljanja nacionalnih smjernica. Naposlijetku, ovaj je rad ovdje da bi istakao nužnost razvoja nacionalne strategije brige o seksualnom zdravlju, a koja bi promicala znacaj seksualne dobrobiti za cjelokupno pojedincevo zdravlje i utjecala se mjerama seksualnog opismenjavanja mladeži, kao preduvjeta zadovoljavajuceg, sigurnog i sretnog seksualnog života.
RODNO UTEMELJEN PROGRAM ZDRAVSTVENE SEKSUALNE EDUKACIJE - NACRT PRIJEDLOGA
* Motivacija: Seksualno zdravlje današnje mladeži u Hrvatskoj optereceno je rizicima širenja SPI (klamidija i HPV), nedosljedne upotrebe prezervativa i neranvopravne rodne raspodjele seksualnih prava i odgovornosti. Povrh toga, psihoseksualni razvoj hrvatskih adolescenata/ica odvija se u društvu karakteriziranom kontrarnim, nerijetko rodno-diskriminativnim seksualnim vrijednostima i porukama kakve dolaze od strane medija i Katolicke crkve. Problemi postojeceg (rodno utemeljenog) seksualnog nasilja, homofobnih stavova i nasilnih reakcija ukazuju na hitnu potrebu masovnog seksualnog opismenjavanja (mlade) populacije. Medutim, još uvijek ne zapažamo nikakav vidljiv napor ili inicijativu s nacionalne razine, a kojoj bi cilj bilo poboljšavanje seksualnog zdravlja djevojaka i mladica kroz školski edukacijski program osjetljiv po pitanjima spola i roda.
* Osnovna nacela: Osnovne vrijednosti programa povezane su sa seksualnim i reproduktivnim zdravstvenim pravima adolescenata, kao i etickim nacelima koja isticu osobnu slobodu i integritet, toleranciju, poštovanje, suradnju, odgovornost i rodnu ravnopravnost. Program je utemeljen na pregledu medunarodnih postignuca i pozitivnih iskustava s podrucja (školske) zdravstvene SE bazirane na teorijskim modelima promjene ponašanja (tzv. 'health belief' model, 'teorija socijalnog ucenja', 'teorija promišljenog djelovanja'), ali i vodi racuna o saznanjima iz lokalnih istraživanja rodno utemeljenih norma i stereotipa koje mogu uzrokovati vece rizike po seksualno zdravlje. Središnja nastavna nacela su aktivno sudjelovanje i 'socijalno ucenje'.
* Ciljevi: Razvijanje i održavanje sposobnosti slobodnog i pozitivnog izražavanja seksualnosti u mladih ljudi kao preduvjeta za uživanje u vezama utemeljenim na uzajamnom poštovanju i odgovornosti, bez diskriminacije, zlostavljanja, manipulacije i bilo kakvog nasilja. Promicanje sigurnijeg i odgovornog seksualnog ponašanja i praksa, kroz pružanje svih potrebnih znanja, informacija i vještina. Poticanje psihoseksualnog razvoja mladih i izgradnja sposobnosti prihvacanja i poštivanja vlastite i tude seksualnosti, kao i sposobnosti zasnivanja seksualnih i intimnih veza koje se baziraju na medusobnim osjecajima, podršci, uzajamnom zadovoljstvu i užitku, a bez ikakve prinude.
* Namjera: Razvijanje sposobnosti odgovornog odlucivanja u vezi vlastite
seksualnosti, poticanje i jacanje samopouzdanja, samouvjerenja i dosljednosti
glede upotrebe prezervativa i odbijanja nezašticenog seksa. Promicanje i uspostava
pozitivnih stavova prema seksualnosti opcenito, kao i pozitivnih normi u konkretnom
kontekstu sigurnog seksa i upotrebe kondoma. Razvoj i usavršavanje prakticnih
vještina potrebnih za kvalitetne meduljudske odnose i veze, a koje se konkretno
sastoje od vještine komunikacije, zauzimanja za sebe, aktivnog slušanja, izražavanja
osjecaja i rasprave o njima, rješavanja problema, odupiranja pritisku vršnjaka,
pregovaranja i donošenja odluke o prakticiranju sigurnog seksa i upotrebi prezervativa.
Objašnjavanje koncepta 'roda' i istraživanje utjecaja rodnih stereotipa na adolescentsku
seksualnost i opcenito seksualno zdravlje, kao i utjecaj nejednakih rodnih odnosa
moci na upotrebu prezervativa i sigurnije seksualno ponašanje. Razvoj svijesti
o sadržaju poruka vezanih uz rod, (tjelesni) izgled i seksualnost, a koje se
prenose medijima i drugim sredstvima (obitelj, škola, grupa vršnjaka). Razjašnjavanje
vrijednosti, proispitivanje rodnih normi i dvostrukih rodnih standarda vezanih
uz adolescentsko seksualno iskustvo i njegovu prihvatljivost, motiva za stupanje
u seksualne odnose, kulture vršnjaka i mogucnosti pregovaranja o sigurnijem
seksualnom odnosu s upotrebom prezervativa. Potpora usvajanju rodnih uloga i
identiteta koji promicu (seksualne i osobne) veze zasnovane na poštovanju, odgovornosti
i ravnopravnosti. Stvaranje razredne atmosfere u kojoj se može otvoreno postavljati
pitanja i raspravljati o seksu bez osjecaja neugodnosti, a sve u svrhu razvijanja
vlastita, neovisnog i na pouzdanim informacijama utemeljenog mišljenja o seksualnosti.
* Nastavni ciljevi / planirana dostignuca: Nakon sudjelovanja u programu,
ucenici/e ce: razviti pozitivne vrijednosti i stavove prema seksualnosti na
kojima ce onda temeljiti svoje ponašanje i odluke. Shvatit ce složenost društvenog,
kulturnog i moralnog konteksta seksualnih pitanja, te formirati vlastito gledište.
Razvit ce vještine uspješne komunikacije, te biti u stanju zasnivati i održavati
uspješne veze s drugim ljudima. Razumjet ce koncept 'roda' i prepoznavat ce
rodne stereotipe i razumijeti njihovu povezanost sa seksualnim zdravljem. Razvit
ce kriticku svijest o porukama koje vezano uz rod, izgled, veze i seksualnost
prenose mediji i druga sredstva društvene komunikacije, te shvacati važnost
uvažavanja razlika vezanih uz rod i seksualnost. Stecenim ce se vještinama nauciti
oduprijeti pritisku grupe vršnjaka i rodnih stereotipa, znat ce izbjeci stupanje
u neželjen ili nezašticen seksualni odnos i preispitivat ce razloge za stupanje
u seksualne odnose. Shvatit ce da uz seks idu osjecaji i da bi svaki seksualni
odnos trebao sadržavati osjecaj poštovanja prema vlastitom, ali i tudem tijelu,
osjecajima i pravima, obratiti pozornost na prednosti seksualnog odnosa u ozbiljnoj
i predanoj vezi, razumjet ce razloge iz kojih treba inzistirati na sigurnom
seksu, te biti u stanju donijeti obaviještenu i odgovornu odluku. Prikladna
ce im kolicina pruženih informacija i stecenih vještina omoguciti zaštitu, kako
sebe, tako i možebitnog partnera/icu, od nenamjernih i neželjenih zaceca i SPI,
ukljucujuci i HIV.
* Ciljna skupina: Školarci/ke-adolescenti/ce u trecoj kljucnoj fazi
obveznog školovanja (7. do 9. razred, dobna skupina 12(13) - 14(15)).
* Razvojne poruke: Seksualnost, seksualni osjecaji i želje prirodan
su i zdrav dio života. Sustav seksualnih nagona nije istovjetan reproduktivnom
sustavu. Ljubav i seksualni odnos ili privlacnost nisu istovjetni. Veze bazirane
na ljubavi veoma su važne tijekom citava covjekova života. Zadovoljstvo i osjecaj
ispunjenosti seksualnim odnosom može biti veca ako se ti odnosi odvijaju u okvirima
ljubavnog odnosa. Razne veze omogucavaju nam saznanja o drugim ljudima, o partnerstvu
i intimnosti, o romanticnim i seksualnim odnosima i njihovu izražavanju, kao
i iskustva o tome kako je biti u ljubavnoj vezi. Slika koju ljudi imaju o svojem
tijelu utjece na njihove osjecaje i ponašanje. Fizicki je izgled samo jedan
od cinitelja privlacnosti drugim ljudima. Velicina i oblik necijeg penisa, vagine
ili grudi nemaju utjecaja na reproduktivnu sposobnost ili sposobnost da se postane
necijim seksualnim partnerom/icom. Mediji, pa i oni pornografskog sadržaja,
najcešce nisu realistican prikaz seksualnosti, a u njima se veoma cesto i nalazi
nerealan prikaz onoga što znaci biti žena ili muškarac, te kako se žene i muškarci
ponašaju u ljubavnim vezama. Otvoren razgovor o seksu poboljšava kvalitetu veze.
Rodne norme i stereotipi (vezani uz komunikaciju (o seksualnim pitanjima)) su
ponekad prepreka ucinkovitoj razmjeni informacija, osjecaja i stavova. Neki
se ljudi u kontekstu seksualnih praksi i ponašanja utjecu dvostrukim mjerilima.
Stereotipi rodnih uloga jednako su štetni za žene kako i za muškarce, a pristajanje
uz njih znaci nametanje ogranicenja vlastitu životu. Zauzimanje za sebe znaci
jasno prenošenje poruke o vlastitim osjecajima i potrebama, uz istovremeno uvažavanje
tudih prava. Ponekad se teško zauzeti za sebe u seksualnoj situaciji. Mladi
bi se ljudi u vezama trebali nauciti djelotvornom dogovaranju seksualnog ponašanja
i ogranicenja. Vrijednosti usmjeravaju naše ponašanje i utjecu na naše odluke.
Odgovornost prilikom donošenja odluka vezanih uz seksualnost veoma je važna
jer se te odluke najcešce odnose i na nekog drugog osim nas samih. Seksualni
odnos nije precica ka odrastanju. Svaki covjek ima pravo odbiti bilo kakav oblik
seksualnog ponašanja. Seksualni kontakt s drugom osobom može se sastojati od
mnogo razlicitih oblika seksualnog ponašanja (poljupci, dodirivanje, maženje,
masaža...), a ne samo oralni, vaginalni ili analni snošaj. Seksualne su maštarije
uobicajena stvar i mnoge se sastoje od seksualnog ponašanja kakvo se rijetko
ostvaruje. Samozadovoljavanje je jedan od nacina izražavanja vlastite seksualnosti
i može biti važan dio seksualnih odnosa pojedinog para. Svaki je pojedinac/ka
odgovoran za vlastito seksualno zadovoljstvo. Postoji mnogo zadovoljavajucih
oblika seksualnog ponašanja (kao što je upotreba seksualnih igracaka) pri kojima
nema izlaganja sjemenu, vaginalnim tekucinama i krvi, pa se njima ne izlažemo
riziku zaraze SPI ili neželjene trudnoce. Kontracepcija nam omogucava seksualne
odnose bez neželjene trudnoce. Veoma je važno s partnerom/icom razgovarati o
kontracepciji. Zatrudni li, (mladoj) ženi na raspolaganju stoji mogucnost zakonskog
pobacaja. Pobacaj rijetko kad predstavlja prepreku buducem zacecu ili radanju
djece. Pobacaj nije metoda kontracepcije. Ispravna upotreba prezervativa kao,
individualno preventivno ponašanje, smanjuje mogucnost zaceca, ali i zaraze
SPI i HIV-om. Postoje razni kreativni i senzualni nacini kojima ljudi ukljucuju
prezervativ u svoje seksualne odnose. Jedini siguran nacin provjere je li netko
zaražen SPI//HIV-om je lijecnicka pretraga. (Sastavljeno na osnovu: Guidelines
for Comprehensive Sexuality Education: Kindergarten - 12th Grade /Second Edition/
(SIECUS, 1996).)
* Glavne teme i nastavne cjeline: Meduljudski odnosi (privlacnost,
osjecaji, seksualni identitet i orijentacija, prijateljstvo, zaljubljivanje
i ljubav, veze, prekidi); Seksualna intimnost i seksualno ponašanje (seksualne
maštarije, osjecaji i želje, seksualno uzbudenje i reakcija (seksualni užitak,
orgazam), ljubljenje, samozadovoljavanje, apstinencija, predigra, prvi seksualni
odnos); Društveni utjecaj (rod (razlika izmedu roda i spola, rodne uloge
i identitet, rodni stereotipi, norme i dvostruka mjerila), mediji (pornografija),
grupe vršnjaka, slika o vlastitu tijelu); Osobne vještine (vrijednosti,
komunikacija, aktivno slušanje, zauzimanje za sebe, emocionalna pismenost, pregovaranje
i dogovaranje, donošenje odluka, rješavanje problema, odupiranje pritisku vršnjaka,
ispravna upotreba prezervativa); Seksualno zdravlje (zaštita i prevencija
od SPI/HIV-a, kontracepcija, pobacaj, seksualno nasilje ('nasilje u vezi'),
pronalaženje pomoci i ustanova koje je pružaju).
* Trajanje: 12 školskih sati (6 blok-sati (90 minuta)) po školskoj godini.
* Primjena u školi: Kao 'izborni predmet' (ili 'poseban' modul Zdravstvene
edukacije) u trajanju od dva mjeseca (predložena satnica: jedan blok sat (90
minuta) tjedno).
* Radne metode: Interaktivne nastavne metode sa sudjelovanjem ucenika/ca;
igrokazi, vježbanje vještina, male grupe, igre, grupno smišljanje ideja, kvizovi,
procjene vrijednosti, studije slucaja, uz posebnu pozornost na omogucavanje
uvježbavanje onih vještina ili raspravljanje onih tema koje ucenici/e smatraju
posebno znacajnima. Iako je program osmišljen za rad u miješanim skupinama,
obrada nekih tema (npr. samozadovoljavanje) koje zahtijevaju fleksibilniji i
pažljiviji pristup mogla bi zahtijevati kombinaciju nastave u miješanim grupama
i grupama sastavljenim od pripadnika/ca istog spola.
* Osposobljavanje nastavnika/ca: Tecaj u trajanju od 3-4 dana, s temom
razvijanja rodne svijesti, problema seksualnog zdravlja i interaktivnih nastavnih
metoda. (Pri osposobljavanju bi trebalo potražiti suradnju postojecih resursa
u nevladinu sektoru (Centar za edukaciju i savjetovanje žena (CESI) i Forum
za slobodu odgoja (FSO), kao i mreže edukatora vršnjaka (Klinika za djecje bolesti
- Zagreb). Svaki buduci program kontinuirane edukacije trebao bi biti osmišljen
i primijenjen u suradnji sa savjetodavnim centrima za reproduktivno zdravlje
unutar sustava zdravstvene zaštite na županijskoj razini.)
* Materijali i resursi: Prirucnici za nastavnike/ce: 'Spol i
rod pod povecalom: prirucnik o identitetima, seksualnosti i procesu socijalizacije'
(Hodžic, Bijelic i Cesar, 2000), 'AIDS' i 'Uvod u ljudsku seksualnost' (Flaherty-Zonis,
2001a; 2001b), Prirucnik za edukaciju vršnjaka: 'MEMOAIDS: Mladi educiraju
mlade o AIDS-u (Dobravc-Poljak, 2000), 'Imaš pravo znati: seksualnost i reproduktivno
zdravlje od A do Ž' (Cesar, Bijelic i Hodžic, 2002.), Internet stranica:
SEZAM: Seksulana Edukacija ZA Mlade (URL: http://www.sezam-hr.net), Dodatni
materijali: 'Seksualnost tinejdžera' (Claussener-Petit, 2002), 'Seks: prirucnik
za tinejdžere' (Goldman, 2002), 'Treba znati: odgovori na osjetljiva pitanja
za cure i decke od 13 do 17 godina' (Ortner, 2002). (Materijale za provedbu
konkretnog programa trebala bi sastaviti i odabrati ad-hoc komisija u sastavu
ekipe za osmišljavanje programa, autora/ica postojecih resursa za SE, te predstavnika/ca
mladeži.)
* Povezanost s cjelovitim školskim programom: Kako bi se tijekom citavog
obveznog školovanja u sklopu zdravstvene edukacije kontinuirano bavilo pitanjima
osobne odgovornosti, zauzimanja za sebe, donošenja odluka i samosvijesti, potrebno
je razviti jasne smjernice. Osim toga, potrebno je razviti precizna mjerila
znanja iz podrucja relevantnog obrazovnog sadržaja obuhvacenog predmetima priroda
i društvo (1. do 6. razred) i biologija (7. i 8. razred), e da bi se osiguralo
pružanje tocnih informacija o seksualnosti. To konkretno znaci da mladim ljudima
treba pružiti osnovne, znanstveno dokazane i lako shvatljive cinjenice o ljudskom
rastu i razvoju, pubertetu, reprodukciji, anatomiji, fiziologiji, trudnoci,
porodu, seksualnom identitetu i orijentaciji, kontracepciji, pobacaju i SPI,
ukljucujuci i HIV/AIDS. (Na taj nacin, a po nacelima vertikalnog i spiralnog
osmišljavanja nastavnog programa, ucenici/e bi trebali usvojiti potrebnu osnovicu
znanja koja nije obuhvacena ovim programom SE. Medutim, program SE trebao bi
ipak sadržavati i kratak 'test znanja' o najosnovnijim cinjenicama vezanim uz
SPI i HIV, ucinkovitost pojedinih metoda prevencije i kontracepcije). S druge
strane, snažnu bi se komponentu rodne edukacije koju promice ovaj program trebalo
poduprijeti školskim programom na državnoj razini, a u skladu s Nacionalnom
politikom za promicanje ravnopravnosti spolova. Povrh toga, specificni ciljevi
ovoga programa usko su povezani s opcenitim ciljevima obaveznog školovanja,
kao što je, primjerice, promicanje samopouzdanja, razvijanje komunikacijskih
vještina i sposobnosti rješavanja problema, tolerancije, suradnje i drugih vidova
društvene funkcionalnosti.
* Osjetljiva pitanja: Pitanja opterecena mnogobrojnim vrijednosnim sudovima,
kao homoseksualnost i pobacaj, trebalo bi obraditi imajuci u vidu da su neki
ucenici/e odgojeni u strogo katolickom vjerskom i tradicionalnom duhu, a koji
ne prihvaca ljudsku seksualnost u cijelosti, te se bori s mnogim problemima
vezanim uz ljudsku reprodukciju. Unatoc takvim obzirima, opcenita bi politika
SE, kao i njene smjernice, trebala reagirati na homofobne stavove, te pobacaj
obraditi u kontekstu prava žene na odlucivanje o vlastitu tijelu. Povrh toga,
nastavnici/e bi svakako morali uzeti u obzir da, iako osobne religijske vrijednosti
katkad igraju važnu ulogu u donošenju odluka vezanih uz seksualnost, tijekom
psihoseksualnog razvoja u adolescenciji može doci i do unutarnjih sukoba s religijskim
vrijednostima. Osim toga, mnogo je (mladih) ljudi koji neka vjerska nacela ne
smatraju osobno relevantnima. U svakom slucaju, trebalo bi uspostaviti adekvatnu
mrežu unutar školskog i zdravstvenog sustava, a koja bi mladim ljudima koji
izvan razredne nastave žele razgovarati o svojim specificnim problemima vezanim
uz seksualnost (seksualni identitet/orijentacija, seksualno zlostavljanje) -
osigurala podršku i pomoc.
* Promatranje i procjena kvalitete: Primjena ce se programa nadgledati kroz strukturirane izvještaje samih nastavnika/ca. Ucinkovitost procesa primjene na razini ce se škole provoditi kroz strukturirane intervjue i/ili grupne rasprave i/ili upitnike namijenjene uciteljima/cama, ucenicima/cama i razrednicima/cama. Ucinkovitost edukacijske komponente programa na razini ucenika/ca mjerit ce se kvazi-eksperimentalnim nacrtom istraživanja 'pred- i post- testiranja, uz kontrolnu skupinu'. Izlazni indikatori mjerenja ucinkovitosti sastoje se od znanja (o SPI, prevenciji, kontracepciji), stavova (prema dosljednoj upotrebi prezervativa i odbijanju nezašticenog seksa), procjeni rizika, društvenog utjecaja (rodne norme i stereotipi, norme grupe vršnjaka), namjera i dosljednosti (u upotrebi prezervativa ili odbijanju nezašticenog seksa). S obzirom na dob ciljane skupine, utjecaj programa na seksualno ponašanje ucenika/ca trebalo bi procjenjivati kao dio dugorocnih istraživanja. (Dok je ovaj program osmišljen u okvirima konteksta prvih veza i seksualnih odnosa, model namijenjen starijim srednjoškolcima/kama trebao bi se više orijentirati kontekstu dosljedne upotrebe prezervativa u stalnijim vezama, te odbijanju nezašticenog seksualnog odnosa prilikom neobaveznih seksualnih druženja.)
* *** (1994). Program of Action of the United Nations International Conference
on Population and Development. URL: http://www.iisd.ca/linkages/cairo.html
* *** (1996). Guidelines for Comprehensive Sexuality Education: Kindergarten
- 12th Grade /Second Edition/. Sexuality Information and Education Council
of the United States (SIECUS). URL: http://www.siecus.org/pubs/guidelines/guideintl.pdf
* *** (1997). Impact of HIV and Sexual Health Education on the Sexual Behavior
of Young People: A Review Update. UNAIDS. URL: http://www.unaids.org/publications/documents/children/schools/grunskme.pdf
* *** (1998). Plan i program katolickog vjeronauka u osnovnoj školi.
Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije i Ministarstvo prosvjete
i sporta Republike Hrvatske. Zagreb: Kršcanska sadašnjost.
* *** (1999). Nastavni plan i program za osnovnu školu. Ministarstvo prosvjete
i sporta Republike Hrvatske. Prosvjetni vjesnik 99/2: /Posebno izdanje
br. 2/.
* *** (2000a). Resources Evaluating Sexuality Education Programs. IPPF.
URL: http://www.plannedparenthood.org/education/real/Evaluating.pdf
* *** (2000b). Women of the World: Laws and Policies Affecting Their Reproductive
Lives: East Central Europe. New York: The Center for Reproductive Law and
Policy.
* *** (2001a). Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova s
programom provedbe nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova
u Republici Hrvatskoj od 2001. do 2005. godine. Zagreb: Povjerenstvo Vlade
Republike Hrvatske za ravnopravnost spolova. URL: http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2001/1853.htm
* *** (2001b). Issues and Answers: Fact Sheet on Sexuality Education. SIECUS
Report 29 (6).
* *** (2001c). Promotion of Sexual Health: Recommendations for Action.
Pan American Health Organization, World Health Organization and World Association
for Sexology. URL: http://www.paho.org/English/HCP/HCA/PromotionSexualHealth.pdf
* *** (2001d). Women's Reproductive Rights in Croatia: A Shadow Report.
New York: The Center for Reproductive Law and Policy.
* *** (2001e). Thematic Review of National Policies for Education: Croatia.
Center for Cooperation with Non-Members - OECD and Stability Pact for South
Eastern Europe. URL: http://www.see-educoop.net/education_in/pdf/oecd-review-cro-enl-t05.pdf
* *** (2002a). Nacionalni program djelovanja za mlade. Zagreb: Državni
zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži. URL: http://www.ukljuci-se.org/docs/integralni.text.en.rtf
* *** (2002b). The Application of Human Rights to Reproductive and Sexual
Health: A Compilation of the Work of the European Human Rights System. Warsaw:
Federation for Women and Family Planning.
* Cesar, S., Bijelic, N. i A. Hodžic (2002). Imaš pravo znati: seksualnost
i reproduktivno zdravlje od A do Ž. Zagreb: CESI.
* Claussener-Petit, M. (2002). Seksualnost tinejdžera. Zagreb: Profil
International.
* Dobravc-Poljak, J. (2000). MEMOAIDS: Mladi educiraju mlade o AIDS-u: Prirucnik
za edukaciju vršnajka o AIDS-u. Zagreb: Služba za reproduktivno zdravlje
Klinike za djecke bolesti - Zagreb.
* Finger, B., Lapetina M. i M. Pribila (2002). Intervention Strategies that
Work for Youth: Summary of the FOCUS on Young Adults End of Program Report /Youth
Issues Paper 1/. Arlington: Family Health International, YouthNet Program.
* Flaherty-Zonis, C. (2001a). AIDS /hrvatsko izmijenjeno izdanje/. Zagreb:
Forum za slobodu odgoja.
* Flaherty-Zonis, C. (2001b). Uvod u ljudsku seksualnost /hrvatsko izmijenjeno
izdanje/. Zagreb: Forum za slobodu odgoja.
* Forrest S. i A. Kanabus (2002). Sex Education That Works. AIDS Research
and Education Trust (AVERT). URL: http://www.avert.org/sexedu.htm
* Goldman, J. (2002). Seks: prirucnik za tinejdžere. Zagreb: Sysprint.
* Grunseit, A., Kippax, S., Aggleton P., Baldo, M. i G. Slutkin (1997). Sexuality
Education and Young People's Sexual Behavior: A Review of Studies /Review commissioned
by the WHO Global Program on AIDS/. Journal of Adolescent Research 12(4):
421-453.
* Harrison, J. K. (2000). Sex Education in Secondary Schools. Buckhingam
and Philadelphia: Open University Press.
* Hiršl-Hecej, V., Šikanic-Dugic, N. i J. Dobravc-Poljak J. (1998). Survey
on Knowledge, Attitudes, and Sexual Behavior of Adolescents - Students of Secondary
Schools in Zagreb /Report/. Zagreb: UNICEF.
* Hodžic, A. i A. Štulhofer (2002). Seksualna edukacija u školi: inozemna iskustva.
Napredak 143 (4): 452-461.
* Hodžic, A. i N. Bijelic (2003). Znacajnost roda u stavovima i seksualnom
ponašanju adolescenata i adolescentica: izvještaj istraživanja 'Muškarci, žene,
i seksualnost'. Zagreb: CESI.
* Hodžic, A., Bijelic, N. i S. Cesar (2000). Spol i rod pod povecalom: prirucnik
o identitetima, seksualnosti i procesu socijalizacije. Zagreb: CESI.
* Jacobs, C. D. i E. M. Wolf (1995). School Sexuality Education and Adolescent
Risk-Taking Behavior. Journal of School Health 65 (3): 91-95.
* Juras, S. i D. Manzin (2003). Izvještaj o stanju ljudskih prava seksualnih
i rodnih manjina u Republici Hrvatskoj u 2002. godini. URL: http://www.gay.hr/portal/opsirno-499.php
* Kirby, D. (2000). School-Based Interventions to Prevent Unprotected Sex and
HIV among Adolescents. U DiClemente, R. J. i J. L. Peterson (ured.), Handbook
of HIV Prevention. New York: Kluwer Academic/Plenum Publishers.
* Kirby, D. (2001). Emerging Answers: Research Findings on Programs To Reduce
Teen Pregnancy. The National Campaign to Prevent Teen Pregnancy. URL: http://www.teenpregnancy.org/resources/data/report_summaries/emerging_answers/default.asp
* Lenderyou, G. (1994). Sex Education: A School-Based Perspective. Sexual
and Marital Therapy 9(2): 127-144.
* Nilsson, A. i B. Sandstrom (2001). "The best thing is getting to know
what others think": A Summary of a Quality Assessment of Sex Education
in 80 Swedish Schools. Stockholm: Skolverket.
* Ortner, G. (2002). Treba znati: odgovori na osjetljiva pitanja za cure
i decke od 13 do 17 godina. Zagreb: Mozaik knjiga.
* Schaalma, H., Kok, G., Bosker, R.J. i dr. (1996). Planned Development and
Evaluation of AIDS/STD Education for Secondary School Students in the Netherlands:
Short-Term Effects. Health Education Quarterly 23(4): 469-487.
* Štulhofer, A., Jureša, V. i M. Mamula (1999). Longitudinalno pracenje znanja
o spolnosti, spolnog ponašanja, i relevantnih stavova adolescenata - istraživacki
izvještaj. Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži.
* Štulhofer, A., Jureša, V. i M. Mamula (2000). Problematicni užici: rizicno
seksualno ponašanje u kasnoj adolescenciji. Društvena istraživanja 9(6):
867-893.
* Trudell, B. N. (1993). Doing Sex Education: Gender Politics and Schooling.
New York and London: Routledge.
1. Kljucne medunarodne deklaracije i sporazumi ratificirani u Republici Hrvatskoj,
a koji opravdavaju programsku akciju uvrštavanja nastavnih cjelina s podrucja
edukacije o seksualnom zdravlju, ali i perspektive rodne ravnopravnosti u formalno
školovanje mladeži su: Medunarodna povelja o gradanskim i politickim slobodama,
Medunarodna povelja o pravima djeteta, Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije
žena (CEDAW), kao i planovi djelovanja Medunarodne konferencije Ujedinjenih
naroda o stanovništvu i razvoju 1994. (UN ICPD, Kairo), te UN-ove Cetvrte svjetske
konferencije o ženama (Peking) i njima slijedece konferencije 1999. u Hagu,
te 2000. u New Yorku (***, 1994; ***, 2000b; ***, 2001d; ***, 2002b). povratak
2. Za švedski primjer - vidi Nilsson i Sandstrom (2001), a za nizozemski - Schaalma
i ostali (1996). povratak
3. Ovo se odnosi na broj pokrivenih tema, a ne na broj razina na kojima se treba
prenijeti poruka. povratak
4. Najkontroverznija su pitanja pobacaja, homoseksualnosti ili, kao što je slucaj
u SAD, cak i najobicnije upotrebe prezervativa. povratak
5. Rezultati najnovijih istraživanja pokazuju da današnja mladež u Hrvatskoj
sa seksualnom aktivnošcu pocinje ranije negoli prije pet godina. Prosjecna dob
prvog spolnog odnosa kod djevojaka je sa 17.1 pala na 15.7 godina, a kod djecaka
sa 16.7 na 15 (Hodžic i Bijelic, 2003; Štulhofer, Jureša i Mamula, 1999). povratak
6. Podaci iz istraživanja provedenih u posljednjih pet godina pokazuju da 30-42%
mladih prilikom prvog spolnog odnosa nije koristilo nikakvu kontracepciju, a
da prezervative redovno koristi 34-44% mladih (Hiršl-Hecej, Šikanic-Duganic
i Dobravc-Poljak, 1998; Hodžic i Bijelic, 2003; Štulhofer, Jureša i Mamula,
1999; 2000). povratak
7. Prema podacima Doma zdravlja studenata u Zagrebu, oko 15-20% seksualno aktivnih
mladih žena zaraženo je klamidijom, a 10-12% HP virusom. povratak
8. Istraživacki projekt Muškarci, žene, i seksualnost (2001- 2002) proveden
je u Centru za edukaciju i savjetovanje žena (CESI) i s potporom Svjetske zdravstvene
organizacije. Nacrt ovog istraživanja sadrži kvalitativnu fazu (šest grupnih
diskusija), anketu s upitnikom za samostalno ispunjavanje kojom je obradeno
995 adolescenata/ica (472 djevojaka i 523 mladica) u dobi izmedu 16 i 17 godina,
ucenika/ca gimnazija, tehnickih i obrtnickih škola iz Splita, Rijeke, Osijeka
i Zagreba, te prezentaciju rezultata istraživanja u radionicama s mladeži, kako
bi se istražilo znacenje i implikacija rezultata za njih same. povratak
9. Drugim rijecima, važno je objasniti pravilnu upotrebu prezervativa, no važno
je i raspraviti o reakciji grupe vršnjaka na šesnaestogodišnju djevojku koja
sa sobom nosi prezervativ. Važno je, takoder, obratiti pažnju na moguce rodno
utemeljene prepreke upotrebi prezervativa. povratak
10. Programi edukacije o seksualnom zdravlju trebali bi pružiti mogucnost otvorene
rasprave medu mladicima i djevojkama, poticati vizualizaciju gledišta drugoga
roda, te ojacati komunikacijske vještine kojima bi se unaprijedilo razumijevanje
izmedu mladica i djevojaka. Osim toga, seksualna bi edukacija za djecake trebala
razviti njihovu sposobnost izražavanja osjecaja ('emocionalna pismenost'), dok
bi se kod djevojaka trebalo malo više poraditi na edukacijskim aktivnostima
za ojacavanje zauzimanja za sebe, kao i jasnijeg i samouvjerenijeg izricanja
svojih potreba i želja vezanih uz seksualnost. povratak
11. Svaki bi buduci školski program SE na državnoj razini trebao pokazati osjetljivost
prema razlicitim seksualnim izborima, e da bi se njime razvila snošljivost prema
seksualnim manjinama, koje su tijekom 2002. postale sve vidljiviji dio hrvatskoga
društva (Juras i Mazin, 2003). povratak
12. Podaci iz istraživanja pokazuju da više od 80% ucenika/ca i preko 70% njihovih
roditelja podupire ideju školskog programa SE (Štulhofer, Jureša i Mamula, 1999.;
2000). povratak
13. Citati mladih ljudi u ovome radu dio su transkripta fokusiranih grupnih
diskusija (FGD) provedenih u sklopu istraživackog projekta International Policy
Fellowship (IPF) Uvodenje edukacije o rodnoj ravnopravnosti i seksualnosti u
program hrvatskih škola: nacrt pilot programa (URL: http://www.policy.hu/hodzic/).
U prostorijama CESI-a održane su dvije takve grupne diskusije (12. i 15. studenog
2002.); jedna sa sedam ucenica/ka srednjih škola, a druga s osam srednjoškolskih
nastavnica. povratak
14. Ovaj je 'obavezni izborni' predmet (ponovno) uveden u hrvatske škole prije
dvanaest godina, a pohada ga velika vecina ucenika/ca, buduci da tijekom osnovnog
školovanja nema adekvatne alternative njegovoj katolickoj inacici. Srednjoškolci/ke
mogu birati izmedu (katolickog) vjeronauka i etike. povratak
15. Ovo je na istoj ideološkoj liniji kao i (neucinkovit) programski nauk 'iskljucive
apstinencije' koji govori da 'seksualna aktivnost izvan konteksta braka vrlo
vjerojatno dovodi do štetnih psiholoških i fizickih ucinaka'. povratak
16. Ili, rijecima mladih ljudi: 'Znamo da nam vjera govori jedno, ali stvarnost
je nešto sasvim drugo. Seksualnost nije problem crkve, nego naš, osobni problem,
pa moramo razgovarati o njemu.' povratak
17. Centar za edukaciju i savjetovanje žena (CESI) u sklopu je svojeg programa
Senzibilizacija za pitanja spola/roda tijekom posljednje cetiri godine raznim
edukacijskim aktivnostima obuhvatio 5000 mladih i 200 strucnjakinja/a (radionice,
osposobljavanje nastavnica/ka, predavanja...), razvio prirucnik za nastavnice/ke
(Hodžic, Bijelic i Cesar, 2000) i Internet stranicu SE za adolescente (URL:
http://www.sezam-hr.net) . Forum za slobodu odgoja (FSO) aktivan je na polju
kontinuiranog osposobljavanja ucitelja/ica za nastavu iz podrucja zdravstvene
edukacije u kojoj je sadržana i edukacija o seksualnom i reproduktivnom zdravlju.
FSO je takoder izradio dva edukacijska prirucnika za nastavnice/ke:Uvod u ljudsku
seksualnost i AIDS (Flaherty-Zonis, 2001a; 2001b). povratak
18. Služba za reproduktivno zdravlje Klinike za djecje bolesti u Zagrebu organizira
program Mladi za mlade i izdala je edukacijski prirucnik iz podrucja prevencije
HIV/AIDS-a (Dobravc-Poljak, 2000). povratak
19. Opceniti cilj projekta je izrada analiticke osnove za promjene u školskom
programu, a rezultati bi trebali poslužiti zakonodavcu u odlukama vezanim uz
primjenu reforme školskog sustava. povratak
20. Strucnjakinje/ci predstavljaju sljedece ustanove i organizacije: CIRO, CESI,
FSO, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Škola javnog zdravlja 'Andrija Štampar',
Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, Dom zdravlja studenata,
Odsjek za sociologiju i Odsjek za Pedagogiju Filozofskog fakulteta, Centar protiv
seksualnog nasilja, Služba za reproduktivno zdravlje Klinike za djecje bolesti
Zagreb, Klinika za ženske bolesti i porode. povratak
21. U srpnju 2002., nakon sastanka clanova/ica Inicijativnog odbora s ministrom
prosvjete i sporta, Ministarstvo je imenovalo predstavnicu Zavoda za unapredenje
školstva u Inicijativni odbor. povratak
22. Za detaljniji pregled i analizu prošlih i suvremenih praksa seksualne edukacije
u inozemstvu, vidi Hodžic i Štulhofer (2002). povratak
23. Sexuality Education and Gender Equality in School Curricula in Croatia:
Arguments and Recommendations (URL: http://www.policy.hu/hodzic/).
povratak
24. Lokalno bi se trebalo obratiti Ministarstvu prosvjete i sporta, Državnom
zavodu za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, a na medunarodnoj razini
UNICEF-u, te organizacijama kao što su International Planned Parenthood Federation
European Network (IPPF EN) i Sexuality Information and Education Council of
the United States (SIECUS). povratak